Misao uronjena u svet apsolutne tišine, svet nesvesnog , svet tajni. Nejasna, apstraktna, obojena emocijama, misao kao snovidjenje. Znate ono slatko stanje kada još niste uronili u san, kada su misli lenje, nedefinisane, inspirativne. Iz mora besmisla na prvi pogled, izranjaju brižljivo probrane informacije filtrirane iz nesvesnog dela bića. Kao ilustracija za bolje razimevanje, mogu poslužiti stihovi koje sam davno napisala:
"Pohode me misli neke,
Ko jake struje na ušću reke.
Bujaju snažnije i veće,
Ipak tanane ko plamen sveće.
Prepliću se tanane niti
I ne znam odakle mogu biti.
Iz sopstvenog haosa traže smisao,
U san da bude pretočena misao."
"Pohode me misli neke,
Ko jake struje na ušću reke.
Bujaju snažnije i veće,
Ipak tanane ko plamen sveće.
Prepliću se tanane niti
I ne znam odakle mogu biti.
Iz sopstvenog haosa traže smisao,
U san da bude pretočena misao."